Nalazi se u starom dijelu grada, blizu Gornjih vrata, a sagrađena je 1295. godine. Prema natpisu iznad glavnog ulaza, dao ju je sagraditi Progon Zgur, vojni zapovjednik i rođak bizantskoga cara Andronika II.
Iako je to bila treća crkva po važnosti, jedno vrijeme je bila sjedište ohridske arhiepiskopije. Razlog je što su tijekom turske okupacije sv. Pantelejmon i crkva sv. Sofije bili pretvoreni u džamije. Prvo je nakon što je Klementov manastir (sv. Pantelejmon) promijenio funkciju, crkva sv. Bogorodice Perivlepta postala dom posmrtnih ostataka sv. Klementa Ohridskog, pa su je vjernici jednostavno preimenovali u sv. Klementa. Nakon što je i crkva sv. Sofije pretvorena u džamiju, sv. Bogorodica Perivlepta postala je ohridska arhiepiskopalna crkva. Ubrzo su ondje prebačene brojni religijski predmeti i ikone, a poznato je da se ondje nalazila i velika knjižnica s rukopisima iz 11. i 12. stoljeća te glazbenim zapisima bizantskih crkvenih pjesama. Nažalost, samo dio tih vrijednih predmeta danas je sačuvan u Ohridu.
Kao što smo već spomenuli, ova crkva se posebno ističe po freskama koje su oslikali majstori Mihailo i Eutihije u stilu paleološke renesanse, posljednje faze bizantske umjetnosti. Freskama dominiraju motivi Kristove patnje, Isusovih čuda i izlječenja, života Majke Božje, euharistijskih slavlja i tako dalje. Freske su vrlo zanimljive i izražajne te ih je svakako zanimljivo vidjeti.
Ulaz u ovu crkvu se naplaćuje, a katkad zna biti i gužva zbog mnogih turista koji žele vidjeti raskošnu unutrašnjost crkve.
