Mnogi ga zovu 'naopačke okrenutim stolom', zbog karakterističnog oblika kula na rubovima dvorca. Današnju formu počeo je dobivati tijekom vladavine Sigismunda Luksemburškog, u prvoj polovici 15. stoljeća. On je zapravo srušio gotovo cijeli ondašnji kompleks i izgradio nove objekte. Do danas je iz razdoblja prije Sigismunda 'preživio' samo 'Krunidbeni toranj', okrenut prema jugozapadu. Kasnije, tijekom renesanse i baroka, Bratislavski dvorac doživio je dodatne promjene te dobio današnje obrise.
Sjeverozapadna kula zove se 'Draguljna kula', jer su se u njoj čuvali kraljevski dragulji, u vrijeme dok je bio kraljevska rezidencija, a njegov najpoznatiji stanovnik Marija Terezija. Danas se u njemu nalazi dio Slovačkog narodnog muzeja. Vrijeme vladavine Marije Terezije bilo je ujedno i zlatno doba ovog kompleksa, kad se u njega mnogo ulagalo s ciljem stvaranja još jedne reprezentativne habsburške rezidencije.
Nakon njenog odlaska, gubi na važnosti, a početkom 19. stoljeća, tijekom Napoleonskih ratova, postaje vojni objekt. 1811. godine zbog greške vojnika, u Dvorcu je izbio požar i pretvorio ga u ruševinu. Tužna slika impozantne ruševine dominirala je Bratislavom skoro stoljeće i pol, povremeno su se pojavljivale čak i ideje o rušenju Hrada, no 1953. konačno je počela velika obnova. Ona je potrajala 15-ak godina, ali s vremenom se pojavila potreba za novim intervencijama na kompleksu.
Tako je 2008. godine počela temeljita rekonstrukcija, u sklopu koje je obnovljeno pročelje, unutrašnjost objekata, ali su i dodane neki novi objekti, a uređen je i pripadajući vrt. Posjetitelji tako od kraja 2011. godine imaju mogućnost posjetiti mnogo više dijelova nego što su mogli prije, a mogu i uživati u Bratislavskom dvorcu u njegovom izvornom obliku prije velikog požara, s obzirom da je modeliran po uzoru na spomenuto 'zlatno razdoblje', odnosno doba vladavine Marije Terezije.
