Dvorac je smješten na brežuljku u središtu mjesta, poviše doline rijeke Krapine, a kad se približite naselju, osim što ga se vidi iz daljine, do njega vodi i smeđa turistička signalizacija. Izgrađen je s prijelaza iz barok u klasicizam u obliku slova V, a građen je u nekoliko navrata tijekom 18. stoljeća, vjerojatno od strane obitelji Keglević, koji su i bili njegovi vlasnici.
Njegov tlocrtni oblik jedinstven je primjer u Hrvatskom zagorju, a glavno obilježje mu je polutoranj s kupolom na vrhu, ujedno i spoj starijeg (sjevernog) te novijeg dijela dvorca. Oko njega se nalazi i perivoj s alejom divljih kestena, malo jezerce u podnožju vrtne terase, kao i nedavno uređena zgrada žitnice, koji danas služi kao muzejski prostor. Početak aleje kestena krasi ulazni vrtni portal, ujedno i jedna od dvije krajnje točke Trga hrvatske kraljice Jelene, kojemu je druga krajnja točka župna crkva sv. Križa. U dvorac se ulazi s dvorišne strane polutornja, a otamo se nastavlja ostatkom građevine.
Kroz iduća desetljeća i stoljeća, svetokriški dvorac je mijenjao svoje vlasnike, od Keglevića i Draškovića, do obitelji Vranicany-Dobrinović i Sermage, koji su ga krajem 18. stoljeća i dovršili u svome stilu. U 20. stoljeću velikaški vlasnici gube svoje vlasništvo, pa se ovdje s vremenom otvara kino i osnovna škola.
Danas dvorac pripada prvoj spomeničkoj kategoriji i u procesu je obnove od strane privatnog vlasnika. Vodi se kao Muzej baštinjene kulture te kongresno-poslovni centar u kojemu se ujedno može vidjeti povijesni inventar dvorca, umjetnine, knjige i dokumenti.