Cijeli grad obavijen je šarmom, na prvi pogled Ljubljana je Pariz u malom.
Iz Zagreba smo krenuli rano u jutro i molili dragog Boga da nam kiša ne pokvari izlet. Zbog lošeg vremena, ovog proljeća, već smo propustili par izleta koje smo planirale moja prijateljica Ana i ja. Ljubljanu ne propuštamo, bile smo odlučne obje, pa smo u slučaju kiše djeci već pripremile kabanice, a sebi relativno čvrste kišobrane. Srećom dan je prošao oblačno, ali bez kiše. Kao što sam već spomenula, od samog ranog jutra pratilo nas je oblačno vrijeme koje nam i nije smetalo jer smo bile pune pozitivne energije, radosne što ćemo posjetiti slovenski glavni grad. Preko Interneta smo prikupile osnovne informacije i isprintale fotografije zmajeva, sa Zmajevog mosta u Ljubljani, kako bismo djecu zabavile pričama o ljubljanskim "maskotama".
Negdje na pola puta prema Ljubljani, stale smo na rani ručak, s obzirom da nismo ništa jeli. Iskreno, zaboravila sam kako se mjesto zove, ali zapamtila sam divne konje na farmi pored restorana gdje smo ručali. O slovenskoj kuhinji nemam puno riječi, isto kao kod nas u Zagrebu, klasika. Nastavili smo put do Ljubljane siti, veseli, gledajući krajolik, intenzivno zelene boje, radujući se svakom dvorcu na brijegu koje smo ugledale te smo inspirirane zmajevima i dvorcima pričale djeci maštovite priče koje smo smišljale u tim trenutcima. Ljubljana!
Što reći o Ljubljani - fascinirala nas je svojom ljepotom i šarmom. Da, šarm je ono što ovaj grad posjeduje u ogromnim količinama. Ljubljanski stari grad, tvrđava smještena na brijegu usred Ljubljane je kao kruna toj ljepoti od grada, isprepletenoj popločanim ulicama i ukrašenim mnoštvom starih građevina koje očuvane govore o gracioznosti tog mjesta. Prešernov trg kao središte krasi tromostovlje, tri mosta u jednom, a malo niže prostire se živopisna tržnica koja svojim mirisima mami na kušanje raznih eko proizvoda kojim obiluje. Mi smo uživale u šparogama sa roštilja, moram priznati da smo ih prvi puta jele pripremljene na takav način i svidjelo nam se.
Na kraju tržnice djeca su se oduševila zmajevima na Zmajevom mostu. To je za njih bila najveća atrakcija, pa su si kupili magnetiće s njihovim likom za uspomenu. Svim romantičarima preporučam šetnju šetnicama rijeke Ljubljanice, na kojima ulični svirači sviraju tako melodično da ni sama nisam odoljela zaplesati sa šestogodišnjim sinom u naručju. Moja prijateljica Ana, ponesena tim doživljajem komentirala je kako se svakako u Ljubljanu vraća s mužem, jer šteta je ne iskoristiti njen šarm i romantiku koja lebdi u zraku. Sjetile smo se filma koji se nedavno prikazivao u kinima "Ponoć u Parizu" i zaključile da je Ljubljana - Pariz u malom! Šarene ulice s malim dućanima, starim obrtima, lijepo uređenim izlozima kao u nekim starim filmovima davali su nam dojam kao da se i same nalazimo u takvom, nekom starom, lijepom filmu. Pogled nam nisu kvarile velike svjetleće reklame, panoi i veliki centri, jednostavno zato što centar Ljubljane nije dozvolio da ih ta modernost uništi. Taj dio priče smjestili su u periferiju grada, i neka su, jer su time sačuvali svu ljepotu i šarm kojim su kod nas kupili kartu za povratak.
Tekst i foto: Iva Marija Znaor