Kažu da je Beč najljepši u doba adventa i u pravu su oni koji tako kažu. Predivan je. Moja mama, sin i ja krenuli smo na jednodnevni izlet u taj prekrasni, carski grad.

Slika 1. Moj sin u šetnji Ringom.

Život doživljavam kao jedno veliko putovanje, možda imam nemiran duh, ali ne mogu biti mirna na jednom mjestu. Obožavam putovati, upoznavati povijest, kulturu, ljepote bližih i dalekih krajeva. Ovo je moj advent u Beču. Kažu da je Beč najljepši u doba adventa i u pravu su oni koji tako kažu. Predivan je. Moja mama, sin i ja krenuli smo na jednodnevni izlet u taj prekrasni, carski grad. Iz Zagreba smo putovali oko pet i pol sati s čestim usputnim stajanjem radi malog odmora.

Slika 2. Moj sin i ja na početku shopping ulice
Mariahilfer Strasse.

Meni, kao čistokrvnoj Dalmatinki, zima i nije baš najbolja prijateljica. Tako me je počastila malom temperaturom od koje sam se osjećala malaksalo, ali želja za putovanjem i novim doživljajima bila je jača od ičega. S obzirom da me temperatura još nije stigla oboriti, popila sam sve najjače preparate za "ubijanje" temperature, sve multivitaminske preparate koje sam, usput rečeno, ponijela i na put da me "drže". Vožnja je bila divna, moderan novi autobus u kojem su komforna sjedala kao fotelje, koje smo malo spustili i spavali sve do dolaska u Beč. Ondje smo stigli oko šest ujutro.

Slika 3. Moja mama i moj sin u jednoj
od bečkih ulica. Bečke ulice još dišu
kraljevski. Toplom garderobom smo
se naoružali protiv zime i nesmetano
uživali u svim bečkim ljepotama.

Sjedište nekoć moćnog Habsburškog carstva i dan danas pokazuje svu svoju ljepotu, koja se, omeđena Ringom, najviše 'koncentrirala' u središtu grada. Wiener Ringstraße je dugačka skoro sedam kilometara, a otvorena je prije otprilike 150 godina na mjestu gradskih zidina, koje su srušene zbog daljnjeg širenja grada. Beč, glavni i najveći grad Austrije, i jedna od devet austrijskih saveznih zemalja. Još u srednjem vijeku postao je sjedište dinastije Babenberg, a kasnije 1440. i Habsburgovaca te posljedično glavni grad Svetog Rimskog Carstva. Naposlijetku je postao i glavni grad Austro-Ugarske monarhije.

Nalazi se u sjeveroistočnoj Austriji na najistočnijem proširenju Alpa. U doba prvih naselja Beč se nalazio na južnoj strani Dunava, dok se danas proteže u obje strane rijeke. Smjestio se na nadmorskoj visini od 151 m do 524 m. Prema Köppenovoj klasifikaciji klime, grad se nalazi na prijelazu iz Oceanske u Umjereno kontinentalnu klimu. Ljeta su topla, s prosječnim temperaturama od 22°C do 26°C, a zime relativno hladne, s prosječnim temperaturama od oko 0°C.

Shopping u Beču

U Beču je nekoliko ulica odličnih za shopping, od kojih se izdvajaju tri. Mariahilfer Straße je najduža bečka shopping ulica, nudi zaista velik izbor, a tu su naravno prisutni Zara, Mango i H&M. Peek&Cloppenburg je ondje smjestio svoju robnu kuću, a tek nešto dalje nalazi se i Humanic.

Slika 4. Božićni sajam ispred muzeja.

Mariahlifer Strase je predivna ulica za shopping. Tu smo kupili po par novih rukavica za svakog, izborom u dućanima bili smo oduševljeni, a cijene u većini dućana su do 20 posto više nego kod nas. Ipak, našli smo i povoljnih sitnica, koje smo si naravno priuštili. Ono što nas je iznenadilo je to da nismo Bog zna kako uživali razgovarajući na nekom od stranih svjetskih jezika. Na naše opće iznenađenje, trgovci i ugostitelji, kad su čuli da razgovaramo između sebe na hrvatskom, toplo i ljubazno su nas usluživali na našem jeziku, što je za nas, moram priznati, bilo pomalo šokantno. No, iznenađenje je kratko trajalo, kad su nam isti otkrili da su oni s prostora bivše Jugoslavije, to jest da su Bošnjaci, Srbi, Kosovari itd. Moja mama je prokomentirala - nije Beč više što je nekad bio. Budimo iskreni, što je na ovom svijetu više isto kao nekad - sve se mijenja, globalizacija čini svoje. Pa ipak, Beč je zadržao sve kvalitete i kulturu po kojoj je nadaleko poznat.

Slike 5., 6., 7. i 8. Prirodoslovni muzej u Beču. Kako bismo se malo ugrijali i izbjegli cijeli dan biti na otvorenom, posjetili smo izložbu Prirodoslovnog muzeja u Beču. Oduševili smo se zoološkim vrtom prepariranih životinja, jer mnoge od tih životinja inače ne možemo vidjeti u klasičnim zoološkim vrtovima. Moj sin Ivan bio je presretan. Također smo uživali u slikama koje su pričale bečku carsku povijest. Naš duh nahranio se božanskom hranom koja se zove kultura.

Slika 9. Prirodoslovni muzej.

Sve je u Beču kraljevski, carski, pa tako i Gradska vijećnica. Netko bi pomislio da je katedrala, što nije ni čudno s obzirom na njenu veličinu, gracioznost i ljepotu. Ispred Gradske vijećnice bio je i najveći sajam. Tu smo se grijali vrućim kuhanim vinom, a moram priznati da nikad u životu nisam kušala bolje kuhano vino. Ne znam je li to zbog moje opijenosti Bečom, ali tražila sam recept. Uz kuhano vino, sladili smo se slasticom specifičnom za Beč, a to je pržena crvena jabuka. Osobno jabuke baš i ne volim i da sam ja bila Eva, raj bi postojao i dan danas. Eto, toliko ne volim jabuke, ali moram priznati da me se dojmila ova bečka slastica, koja ne samo da je ukusna nego je i lijepa za vidjeti. Ivan, zlato moje malo, uživao je u čokoladnim krafnama prelivenim umakom od jabuke i cimeta te je i on komentirao kako je krafna malo čudna, ali jako slatka.

Slika 10. i 11. Bečki parlament. Beč u srednjem vijeku postaje sjedište dinastije Babenberg, a kasnije 1440. i Habsburgovaca i posljedično glavni grad Svetog Rimskog Carstva i, kasnije, Austro-Ugarske monarhije. Bečki parlament svjedok je utjecaja rimske arhitekture na prostorima Austrije.

Slika 12. i 13. Gradska vijećnica.

Slika 14. Ivan pored makete katedrale
sv. Stjepana. Katedrala sv. Stjepana
smještena je u središtu grada te
je sjedište bečkog biskupa. Građena
u gotičkom stilu, prepoznatljiva je po
svom krovu s više od 200 tisuća
crijepova na kojem se nalaze povijesni
austrijski grbovi.

Bujna smeđa kosa austrijskoj je carici Elizabethi, od milja zvanoj Sisi, padala do bokova te ju je zbog težine morala ponekad prebaciti preko razapetog konopa da bi odmorila mišiće vrata i leđa. Bavarska princeza iz kuće Wittelsbach, na svijet je došla na Badnjak 1837. godine. Odrasla je u dvorcu Possenhofen, obiteljskom posjedu njena oca vojvode Maksimilijana i majke Ludovike, zajedno s brojnom braćom i sestrama. Imala je dosta bezbrižno djetinjstvo. S ocem je često išla u lov, jahala i šetala šumama. Život joj se potpuno preobrazio 1853. godine, kad se s majkom i sestrom Helene zaputila u Bad Ischl, mjestašce u gornjoj Austriji. Majka je htjela predstaviti Helene Franji Josipu, mladom austrijskom caru, čestom posjetitelju Bad Ischla. Elizabeth nije mogla odoljeti i kriomice se "ugurala" na bal organiziran u carevu čast. Franjo Josip zaljubio se na prvi pogled! Već sljedećeg dana objavili su zaruke, a vjenčali se 24. travnja 1854. u Beču. Sisi je imala tek 16 godina. Narod ju je ubrzo prozvao Sisi, a taj nadimak pratio ju je kroz cijeli život. I dan danas poznata je po njemu, a tome je sigurno pomoglo i često pojavljivanje u brojnim umjetničkim djelima, prije svega serijama i filmovima.

Slika 15. i 16. Mislite da carica Sisi nije imala dvorane za fitnes? E, grdo se varate! Moja mama i sin slikani ispred jednih od carskih rezidencija gdje je carica Sisi imala dvorane za fitnes. Naravno, u duhu svog vremena.

Slika 17.

U jednom od bečkih restorana (slika 17.). Cijene su kao kod naših restorana, prihvatljive. Što smo jeli?

A što bi drugo u Beču jeli, doli bečke juhe s velikim noklicama, bečke šnicle s prilozima, salatu pripremljenu na bečki način i Schwarzwald tortu.

Lijep pozdrav carskom gradu do ponovnog susreta!

Tekst i foto: Iva Marija Znaor