Na sjeveru poluotoka Yucatana, duboko skriven u beskrajnim šumama, smjestio se tajanstveni sveti grad Maja – Chichen Itza.

OPĆENITO O CHICHEN ITZI

Chichen Itza (Chichén Itzá) je grad nastao u 6. stoljeću, na mjestu pogodnom za naseljavanje zbog blizine dva velika izvora vode, koja su mu i dala ime. Naime, 'chi' (izvor) 'chen' (zdenac, vrelo) bi se najjednostavnije moglo prevesti kao 'izvor zdenca', dok je Itza ime majanskog plemena koje se ondje naselilo.

O povijesti Chichen Itze teško je sa sigurnošću pisati. Brojne su teorije o njenom razvoju, ali dvije ipak prevladavaju.

Prema obje priče, tijekom 8. stoljeća majanska civilizacija je oslabila i Maje su počeli napuštati velike religijske centre, što je ovaj grad bio, i zemlju oko njih. Pretpostavlja se da su živjeli na zapadu Yucatana, a to je razdoblje trajalo dulje od dva stoljeća.

Do kraja 10. stoljeća vratili su se u svoj sveti grad, kada se priče počinju razilaziti. Nedvojbeno je da se zgrade izgrađene otada pa nadalje razlikuju od onih izgrađenih prije, tj. da je došlo do određene promjene u kulturi koja je nastanjivala taj prostor. Ukratko, smatra se da je Chichen Itzu nastanilo novo pleme. To je i razdoblje kad su nastale najznačajnije i danas najposjećenije građevine.

Jedna priča tvrdi da su pleme koje je stiglo bili Tolteci, indijansko pleme, srodno Astecima. Na vrhuncu moći bili su između 10. i 12. stoljeća, kada su dominirali polutokom. Zapravo se o njima malo zna, jer su Asteci toltečki glavni grad Tulu uništili uzimajući materijal za izgradnju svoga glavnog grada, koji se nalazio u blizini. Većina onoga što se zna o tom plemenu temelji se na legendama koje su proširile kasnije kulture na tim prostorima. Ipak, jasno je da su bili militaristički nastrojena kultura i da su prvi silom uspijevali u pokornosti držati ostala plemena.

Druga priča pak tvrdi da su osvajači bili pleme Itza, po kome je grad dobio ime, iako neki vjeruju da su se oni tamo pojavili 2-3 stoljeća kasnije.

Spomenut ćemo i teorije koja povezuju međuovisnost majanskog plemena Itza i Tolteke. Poznato je da su Maje intenzivno trgovale i moguće je da su nekom vrstom 'razmjene' preuzeli toltečki arhitektonski stil, dok drugi dio teorije tvrdi da je Tula, glavni grad Tolteka, zapravo bio pod utjecajem civilizacije Maja, koja je tako nametnula svoj način gradnje. S obzirom na središnju ulogu koju je Chichen uživao na prostoru srednje Amerike, tj. mjesta međunarodne razmjene, ova priča itekako ima smisla.

Koja god teorija bila točna, mnogo je izvjesnija kasnija povijest ovoga grada. Početkom 13. stoljeća u blizini se počeo uzdizati Mayapan, s kojim je Chichen Itza ušla u savez, ali u sporednoj ulozi. Tada počinje i konačni pad majanske civilizacije. Stanovnici polako napuštaju velike gradove, uključujući i dva prije spomenuta.

U 16. stoljeću stigli su osvajači – Španjolci. Predvodio ih je bogati plemić Francisco de Montejo, koji je sa sinom u nekoliko navrata pokušavao poraziti Maje i osvojiti Yucatan. To mu je uspjelo krajem prve polovice 16. stoljeća, izuzev male regije Peten Itza, gdje su se Itze povukli i održali sve do kraja 17. stoljeća.

Tada Chichen počinje polako padati u zaborav, sve do druge polovice 19. stoljeća, kada započinju česta arheološka iskapanja. Najpoznatiji među onima koji su istraživali ovaj grad je Edward H. Thompson, američki konzul, koji je istraživanju Chichen Itze posvetio preko 30 godina. Posebno mjesto u njegovom radu zauzima istraživanje 'Svetoga zdenca', odakle je iskopao predmete izrađene od zlata i bakra, ali i tkanine te drveno oružje.

Osvrnuti se na prošlost ovoga grada podsjetnik je na zadivljujuću kulturu jedne nestale civilizacije, uz koju je, nažalost, još uvijek vezano mnogo dvojbi i nepoznanica.