Osječka Tvrđa

Osijek uz velebnu Katedralu ima još jedan biser - Tvrđu. Jezgra je to iz koje je nastao danas najveći grad na istoku Hrvatske i uz koju su vezani brojni važni događaji iz gradske povijesti.
Osječka Tvrđa Osječka Tvrđa

Osijek je još od rimskog doba, kao onodobna Mursa, imao važnu ulogu kao prometno središte. Prvi puta u pisanom obliku spominje ga se 1196. godine kao 'Eszek', od čega potiče i današnji nadimak za Osječane - Essekeri. Ondašnji gradić zauzimao je upravo prostor na kojem je kasnije nastala Tvrđa.

Dolaskom Turaka, Osijek postaje jedno od ključnih mjesta na važnom prometnom pravcu od Istanbula do Budimpešte. Upravo su se odande Turci otiskivali u svoje osvajačke pohode dublje u srednju Europu. U to vrijeme, tijekom 16. stoljeća nastao je i slavni Sulejmanov most, 'osmo svjetsko čudo' kako su ga tada zvali. Kako je bilo jasno kolika je važnost imati jaku 'bazu' na tom prostoru, Turci se odlučuju na gradnju jake utvrde, u kojoj će boraviti sve do konačnog poraza 1687. godine.

Austrijske vlasti nakon ulaska u grad pristupile su radovima na osnaživanju oštećene utvrde, prije nego li su početkom 18. stoljeća službeno počeli radovi na impozantnoj vojnoj utvrdi, današnjoj Tvrđi. Zbog nizinskog položaja, uzor pri gradnji bile su nizozemske utvrde.

Početak je to organiziranoga uređenja i izgradnje grada. U gradnju je uloženo mnogo novca, a u Osijek su počele pristizati i tisuće radnika sa svih strana onodobne monarhije. Vrijeme je to kada je Osijek dobio svoj multietnički i srednjoeuropski 'štih' koji je zadržao i do danas.

Već 20-ih godina 18. stoljeća radovi su privedeni kraju, iako su u manjem opsegu nastavljeni do sredine stoljeća. Jedna od prvih cjelina koje su dobile svoje obrise bio je Trg sv. Trojstva, koji je i danas, složit će se mnogi, najljepši gradski trg. Taj prostor prvotno je nosio naziv 'Vinski trg', zbog vina koje su lokalnim stanovnicima i vojnicima ondje prodavali baranjski vinari.

Najupečatljivija zgrada na Trgu sv. Trojstva jest Zgrada straže, današnji Arheološki muzej, koja pozornost privlači svojim pomalo neobičnim oblikom. Na sredini trga nalazi se zavjetni kip sv. Trojstva, podignut nakon epidemije kuge s namjenom da zaštiti stanovništvo od povratka ove opake bolesti.

Jedna od prepoznatljivih građevina jest i crkva sv. Mihaela, smještena na Križanićevom trgu, koji je s Trgom sv. Trojstva spojen Bösendorferovom ulicom. Pored nje nalazi se nekadašnji Isusovački samostan, u kojemu je jedno vrijeme djelovala i klasična gimnazija, no kasnije je pretvoren u vojarnu.

Veliki trag u Tvrđi i Osijeku ostavio je drugi redovnički red - franjevci. Oni su svoje djelovanje započeli gotovo odmah nakon oslobađanja od Turaka te su tijekom 18. stoljeća odigrali ključnu ulogu u obrazovnom i kulturnom životu Osijeka. Velik broj franjevaca radio je u gradskoj klasičnoj gimnaziji, vodili su dvije visoke škole, a bavili su se i tiskarstvom. Tako je upravo iz osječkih franjevačkih redova potekao jedan od vodećih hrvatskih prosvjetitelja, Matija Petar Katančić, u povijesti zapamćen i kao autor prvog cjelovitog prijevoda Biblije na hrvatski jezik.

Barokna Tvrđa je tijekom 18. stoljeća dobila i četvero bedemskih vratiju - Vodena, Nova, Valpovačka i, najkasnije izgrađena, Carska vrata. Zajedno s masivnim zidinama, činila su doista impresivnu utvrdu. No, odlukom Josipa II. 1783. godine, vojno zapodvjedništvo za Slavoniju i Srijem seli iz Osijeka u Petrovaradin te Tvrđa počinje gubiti svoju osnovnu namjenu.

Stotinjak godina kasnije pojavljuju se zahtjevi za rušenjem zidina zbog kočenja razvoja grada. Takve intervencije spriječio je car Franjo Josip I., no samo na neko vrijeme. Tako je 1923., nakon što je Austro-Ugarska već neko vrijeme bila samo povijesni pojam, odlučeno da se kreće u rušenje bedema. Od četiriju vrata, ostala su samo Vodena vrata s vodotornjem, a od bastiona zvjezdolike utvrde očuvani su tek prvi (bastion sv. Karla) i sedmi (bastion sv. Eugenija).

Uvrštenje na UNESCO-ov Popis svjetske baštine

Iako je spomenuto širenje grada imalo za posljedicu uklanjanje velikog dijela obrambenih zidina, Tvrđa je i danas impresivan spomenik s ogromnim, no još uvijek uglavnom neiskorištenim, turističkim potencijalom. Ne čudi stoga što se veliki trud ulaže u prijave Tvrđe za uvrštenje na UNESCO-ov Popis zaštićene svjetske baštine. Od 2005. godine Tvrđa se nalazi na popisu potencijalnih upisa, pa se možemo nadati da nećemo dugo čekati dok bude uvrštena i na 'pravi' popis.

U tome bi mogao pomoći i 'novi' adut, odnosno podzemni hodnici i tuneli koje se nedavno počelo intenzivnije istraživati. Iako su trenutačno u dosta lošem stanju, njihovim uređivanjem dobio bi se vrlo atraktivan prostor za različite namjene, a podzemne šetnje zasigurno bi posebno zanimljive bile turistima te bi Tvrđu učinile još atraktivnijom nego što je to sada.

Provjerite cijene smještaja u Osijeku

Prijava
Odjava
Soba
Gosti