Vrela Cetine
Vrela Cetine
Vrela Cetine obuhvaćaju izvore rijeke Cetine, uz Krku i Zrmanju naše najveće primorske rijeke, čiji tok obuhvaća oko 100 kilometara duljine, nakon čega se kod Omiša ulijeva u Jadransko more.
Među brojnim izvorima, ističu se tri velika - Vukovića vrilo (najzapadnije), Batića vrilo (u sredini), i Veliko vrilo (najistočnije), poznato i kao Glavaš. Izvori se sjedinjuju u Peručkom jezeru, odakle Cetina punom snagom nastavlja tok prema Jadranu.
Vrela Cetine obuhvaćaju nešto manje od 30 hektara površine (29,81 ha) i zaštićena su kao hidrološki spomenik prirode još od 1972. godine. Prosječna nadmorska visina lokaliteta iznosi 380 metara, ali ono što je mnogo zanimljivije jest dubina izvora. Dok gledate Glavaš, to očaravajuće modrozeleno 'oko', čini se kao da se radi o vodenoj površini dubine nekoliko metara. No, kada se malo bolje zagledate, primijetit ćete da se između bijelih stijena pruža nepregledan ponor prema krškim dubinama. Koliko je točno Glavaš dubok, još je se ne zna, ali je poznato da su ga ronioci istražili do 115 metara dubine.
Pratite li tok izvorišta od Glavaša prema Peručkom jezeru, nakon stotinjak metara stići ćete do malog odmorišta s mostićem, gdje možete nakratko predahnuti i uživati u ljepoti prirode koja vas okružuje. Igra vode i suhog krša očekuje vas i ako napustite Veliko vrilo te se zaputite prema Vrlici, samo trebate biti pažljivi i pozorno promatrati okolinu.
Crkva sv. Spasa u Civljanama (Cetini)
Na putu od Glavaša prema Vrlici nalazi se i crkva sv. Spasa, jedan od najvažnijih hrvatskih spomenika iz ranog srednjeg vijeka, odnosno predromanike. Nastala je u nekadašnjoj Vrh Rici tijekom druge polovice 9. stoljeća, u doba vladavine kneza Branimira, a sagraditi ju je dao župan Gastika, što je vidljivo iz teksta na oltarnoj pregradi koja je ondje pronađena.
Crkva sv. Spasa izvrstan je primjer westwerka, odnosno dojmljivog pročelja okrenutog prema zapadu. Takav stil bio je karakterističan za zapadnu Europu, a pretpostavlja se da je do nas došao preko Franaka, s kojima je Hrvatska u tom i ranijem razdoblju imala bliske veze. Neke od karakteristika westwerka jesu okrenutost pročelja prema zapadu i glavni oltar iznad razine tla - dvije osobine koje su jasno vidljive na crkvi sv. Spasa.
Crkva je, osim po impresivnim konturama, znamenita po velikoj starohrvatskoj nekropoli koja je okružuje, jednoj od najvećih u našoj zemlji. Značajnije se koristi od 11. ili 12. stoljeća, a isprva je zauzimala vrlo malo područje oko same crkve. Kasnije se proširila na površinu jednaku današnjem groblju, što su potvrdila i arheološka istraživanja, tijekom kojih je pronađen različitih srednjovjekovni nakit koji se ostavljao uz pokojnike.
Širenje nekropole nastavilo se do 15. stoljeća te je ukupan broj počivališta sa stećcima premašio jednu tisuću. Nakon toga, kao posljedica turskih osvajanja i bježanja stanovništva, dolazi do depopulacije tog područja i gašenja nekropole.
Kasnije, pogotovo tijekom 17. stoljeća, Cetinu naseljava prvenstveno pravoslavno stanovništvo, koje je s vremenom počelo tvrditi da je crkva sv. Spasa zapravo pravoslavna crkva Vaznesenja Gospodnjeg koju je izgraditi dao kralj Tvrtko I. krajem 14. stoljeća. Upravo je takvo vjerovanje vjerojatno pridonijelo djelomičnom uništavanju starohrvatske nekropole, s obzirom da ondje danas prevladavaju pravoslavni grobovi i to najvećim dijelom iz druge polovice 20. stoljeća. S druge strane, crkva sv. Spasa gotovo je neokrznuta prošla kroz Domovinski rat, upravo zato što su je velikosrpski agresori smatrali svojom. Jedan štetan mit tako je sačuvao jedan od najvrjednijih hrvatskih spomenika, koji ima istaknuto mjesto i u europskoj predromanici.
Pravoslavna crkva naposlijetku je izgrađena 1939. godine. Crkva Vaznesenja (Uznesenja) Gospodnjeg nalazi se nekoliko stotina metara dalje od sv. Spasa, u samom selu Cetina, odmah iznad izvora Glavaš, pa odsjaj crkve na tirkiznoj vodi Velikog vrila stvara doista lijep prizor.
Unutrašnjost crkve sv. Spasa
Crkvu vrijedi kratko razgledati i iznutra. Nemojte da vas zavaraju metalna vrata, jer ako i djeluju zatvoreno, vjerojatno nisu zaključana - probajte ih otvoriti, nemate što izgubiti.
Na sjevernoj strani (lijeva strana, ako gledate od ulaza) nalazi se stari hrvatski pleter. Točnije, radi se o rekonstrukciji postavljenoj nakon Domovinskog rata, a original je uništen osamdesetih, kada su neki koji su očito smatrali da se radi o neautentičnom dodatku odlučili ukloniti 'nepotrebno'. Pleter ćete lako primijetiti po tome što je bijele boje, u kontrastu sa sivosmeđom okolinom.
Nakon što se nađete na sredini crkve, osvrnite se prema ulazu i prostoru na 'etaži' iznad njega. Taj povišeni prostor koristio se kao glavni oltar, s kojega je župan ili koji drugi velikodostojnik mogao pratiti liturgijska slavlja. Zastanite malo i probajte zamisliti kako je crkva izgledala nekada - cjelovita i natkrivena. Bilo je to impresivno zdanje za to vrijeme, izgrađeno na području na kojemu je život bujao i na kojemu se učvršćivala hrvatska država, tada već respektabilna snaga u zapadnoeuropskom kulturnom krugu. Crkva sv. Spasa bila je zapravo jedna od više sličnih crkava, među kojima se posebno ističu one u Biskupiji kod Knina, koje nažalost nisu tako dobro očuvane.
Prijevoz do Vrela Cetine
Do Vrela Cetine stiže se državnom cestom D1, odnosno pravcem Split - Sinj - Knin ili obratno. Ako dolazite iz smjera Splita, potrebno je doći do Vrlike i nastaviti vožnju prema Kninu otprilike tri kilometra. Tada skrenite desno za Civljane i slijedite cestu otprilike šest kilometara, nakon čega će vam se s lijeve strane pokazati crkva sv. Spasa s pripadajućom nekropolom.
Ako želite nastaviti prema samom selu Cetine i izvoru Glavaš, na križanju kod crkve sv. Spasa držite se glavne ceste (skretanje lijevo) i vozite otprilike 500 metara. Glavaš se nalazi s desne strane, ispod ceste.
Početkom 2021. pored crkve Uznesenja Gospodnjeg uređen je vidikovac, s kojeg se pruža odličan pogled na Veliko vrilo. Uz vidikovac se nalazi i parking za automobile, kao i stalak za privezivanje bicikala.
