Završje

Na sjeveru istarskog poluotoka, između Oprtlja i Grožnjana, na 240 metara visokom brijegu smjestilo se Završje, pitoreskni gradić koji je u prošlosti bio opasan dvostrukim zidinama i kroz koja se ulazilo kroz dvoja vrata.
Završje Završje

Drevno ime ovog srednjovjekovnog gradića čuva se u talijanskom obliku i glasi Piemonte. Pod tim je nazivom mjesto poznato još od 1102. godine, kada ga je istarski markiz Ulrich II. darovao akvilejskom patrijarhu. Tijekom idućih desetljeća, pripadao je pazinskim grofovima, koji su ratovali s obližnjim snagama tršćanskog patrijarha i biskupa, da bi 1374. godine mjesto pripalo austrijskoj vlasti. Nakon toga, uzdignuto je na položaj feuda na čijem je čelu bio kapetan, koji je imao zasebnu upravu i načelnika.

U to je vrijeme započelo i postupno doseljavanje hrvatskih obitelji na to područje. Gospoštiju Završje austrijske su vlasti ustupale uz godišnju pristojbu, pa su se tu izmijenili brojni vlastodršci. Početkom 15. stoljeća gradić je više puta napadala Venecija, tijekom ratova koje je vodila protiv Austrijanaca, Mađara i Turaka, a to je potrajalo sve do 1511. godine kada ga je službeno i zauzela. Devetnaest godina kasnije, Završje je stavljeno na dražbu te je dodijeljeno Giustignanu Contariniju.

Njegovi nasljednici vladali su njime sve do 19. stoljeća, a u tom razdoblju izgrađen je najveći dio danas poznatih znamenitosti. Tada je potpao pod Napoleonovu vlast, a zatim pod Austriju i Kraljevinu Italiju, kada započinje prosperitetno doba ovog kraja, pogotovo izgradnjom uskotračne željezničke pruge 'Parenzane'. Razvili su se trgovina, poljoprivreda i obrtništvo, a samo mjesto imalo je svoju poštu, školu, trgovine i uljaru.

Nakon Drugog svjetskog rata, Pariškim mirom Završje je pripalo Hrvatskoj, da bi s vremenom, najviše zbog ekonomskih razloga, uslijedilo iseljavanje, pa je od nekadašnjih tisuću stanovnika u mjestu ostalo njih svega 50-ak.

Znamenitosti u Završju

Danas je povijesna jezgra Završja zaštićena urbanistička cjelina upisana u registar kulturnih dobara Republike Hrvatske, a među očuvanim građevinama ističu se tri crkve, kaštel i južna gradska vrata.

Tako je prva građevina koju ćete vidjeti prilikom ulaska u Završje župna crkva Rođenja Blažene Djevice Marije. Crkva se nalazi u podnožju mjesta, izvan gradskih zidina, a projektirana je od strane arhitekta Dongettia u baroknom stilu i po nalogu obitelji Contarini. Radovi su počeli 3. kolovoza 1792. godine, da bi cjelokupna izgradnja završila 100 godina kasnije. Unutrašnjost crkve krasi pet oltara i oltar posvećen Djevici Mariji, kao i orgulje iz 1740. godine.

Srednjovjekovni gradski kaštel izgrađen je u 11. stoljeću i poznat je kao palača plemenitih Contarinija. Sastoji se od gospodarskog dijela, koji je imao stambenu svrhu, i gospodarskih zgrada koje zajedno okružuju dvorište. Do kaštela se dolazi kamenom popločenom Romaničkom ulicom, a desetak metara dalje, na vrhu brijega, nalazi se crkva Blažene Djevice Marije od sv. Krunice, koja je župna crkva bila sve do 1794. godine.

Od liturgijskog blaga, crkva je u svom vlasništvu imala i srebrne svjetiljke te kaleže, a najvrjedniji je bio kalež iz 1476. godine, koji je prodan za gradnju nove župne crkve, da bi se danas nalazio u muzeju Louvre u Parizu.

Prepoznatljivi zvonik iste crkve visok je 22 metra, a nagnut je čak 40 centimetara prema sjeveru, tako da i Završje ima svoju inačicu Kosog tornja. Podignut je u doba Venecije kao promatračnica i zvonik, a počeo se naginjati sredinom 18. stoljeća, nakon čega je okovan s pet metalnih obruča.

Tijekom povijesti, cijelo je mjesto bilo zaštićeno dvostrukim prstenom zidina, koje su i danas mjestimice vidljive. Najčešće su obrasle bršljanom, a kroz njih su prolazila dvojna gradska vrata. Južna gradska vrata, izgrađena u romaničkom stilu, očuvana su u cijelosti i zadnji put su rekonstruirana 1879. godine, a u potpunosti su obnovljena 2002. godine. Na zidu iznad vrata nalazi se grb obitelji Contarini, kao i reljef iz rimskog doba na kojemu se nalaze Arijadna i Bakho, likovi iz grčke i rimske mitologije.

Izvan zidina, u neposrednoj blizini istih gradskih vrata, nalazi se crkva sv. Roka izgrađena 1556. godine u gotičkom stilu i pregrađena u 18. stoljeću, a nešto niže od nje nalazila se i jedna od 35 postaja Parenzane, uskotračne pruge koja je povezivala Trst i Poreč.

Danas je područje kojim je prolazila Parenzana poznato kao jedna od najživopisnijih biciklističkih staza u Istri, a Završje kao jedan od istinskih 'neotkrivenih' bisera, koji je očuvao svoj stari šarm te je svakako vrijedan posjeta na putovanju prema istarskoj unutrašnjosti i(li) moru.

Smještaj i gastronomija

S razvojem turizma, i u ovome su se kraju počela otvara seoska domaćinstva koja nude izvrsne istarske specijalitete, poput pršuta, sira, maslinovog ulja, vina, jela s tartufima ili razne oblike domaće tjestenine. Jedno od takvih konoba jest Montižel obitelji Pincin.

Iako u samome Završju ne postoje hoteli ili apartmani, u obližnjem Grožnjanu može se pronaći dobar smještaj, jednako kao i u Brtonigli ili Motovunu, gdje se nalaze hoteli poput San Rocca ili Kaštela.

Prijevoz do Završja

Do ovog iznimnog istarskog mjesta najlakše je stići osobnim automobilom i to kad se krene iz Grožnjana prema mjestu Šterna. Točno na pola puta je skretanje za Završje. Druga mogućnost je cesta D44, pa nakon što prođete Buzet i skretanje za Motovun, produžite još otprilike tri kilometra i onda skrenite udesno prema Završju, do kojeg vodi lokalna cesta. Iz Oprtlja se također dolazi cestom preko Šterne, odakle se onda vozite do mjesta Makovci i nakon par kilometara stižete do Završja.

Provjerite cijene smještaja u Završju

Prijava
Odjava
Soba
Gosti
Završje
Vremenska prognoza za Završje

Vremenska prognoza za Završje (10 dana)

Provjerite dugoročnu vremensku prognozu za Završje.