Herreninsel i Herrenchiemsee

'Muški otok' poznat je po veličanstvenoj palači Herrenchiemsee, 'minijaturnoj' kopiji francuskog Versaillesa. Palaču je sagraditi dao kralj Ludwig II. 1878. godine, no otočna povijest seže mnogo dalje.
Herrenchiemsee; © Guido Radig (Wikimedia) Herrenchiemsee; © Guido Radig (Wikimedia)

Augustinski samostan (Stara palača)

Povijesni dokazi upućuju da je vojvoda Tasillo III. osnovao samostansku crkvu sv. Spasitelja 782. godine (neki navodi upućuju da ona datira još dalje u povijest) na Herreninselu te ju poklonio Benediktinskom redu. Tijekom vremena samostan je mijenjao vlasnike, ali 891. potpada pod Salzburšku nadbiskupiju. Kasnije je samostan mijenjao svrhu i vlasnike, da bi naposlijetku lokalni redovnici postali većinski vlasnici otoka.

Nakon što pomalo pada u zaborav u 10. stoljeću, samostan je 1130. godine ponovno uspostavio salzburški nadbiskup Konrad I., a 1215. godine osnovana je biskupija Chiemsee, pod djelomičnom upravom salzburške nadbiskupije, sa sjedištem na Otoku. Samostanska crkva posvećena Svetom Sikstu i Sebastijanu prerasla je u katedralu, a trodijelna bazilika završena je 1158. godine.

Između 1676. i 1678. godine izgrađena je nova katedrala u baroknom stilu, koja je dijelom uništena 1803. godine. U više je navrata, u razdoblju od 1645. do 1730. godine, samostanski kompleks proširivan, no pojedini dijelovi, poput careve dvorane koju je oslikao münchenski slikar Benedikt Albrecht, nisu dostupni javnosti.

1803. godine samostan gubi svoju sakralnu namjenu i prelazi u privatne ruke, a 70 godina kasnije konačno ga je kupio kralj Ludwig II. U vrijeme svog boravka na otoku, Ludwig II. bio je smješten u samostanu, danas poznatijem kao 'Stara palača', dok je istovremeno gradio palaču Herrenchiemsee, poznatu kao 'Nova palača'. Obje palače dostupne su javnosti za razgledavanje.

Samostan je građen u baroknom stilu, a sastoji se od četiri krila koja zajedno zatvaraju kvadrat s idiličnim ružičnjakom u središtu. Svako krilo imalo je drugačiju namjenu - u istočnom krilu nalazile su se prostorije za svećenike, u zapadnom krilu pivovara, a samostanska kuhinja nalazila se u južnom krilu. Osim kuhinje, ondje su se nalazile državne dvorane i smještaj za visoke goste. Posljednje je sagrađeno sjeverno krilo, kojim je omeđeno dvorište.

Danas su pojedina krila prenamijenjena i otvorena za javnost. U istočnom i južnom krilu otvoren je muzej, a u sjevernom krilu smještena je galerija Juliusa Extera.

1998. godine u istočnom i južnom krilu otvoren je muzej s prikazom bavarske povijesti, a sastoji se od nekoliko 'podmuzeja' i prostorija, među kojima je i Ustavni muzej, u kojemu se održala povijesna konferencija 1948. godine na kojoj je pripremljen Ustav Federalne republike Njemačke.

Ostale prostorije prikazuju bogatu povijest najstarijeg bavarskog samostana, poput apartmana u kojemu je boravio kralj Ludwig II. tijekom izgradnje Nove palače. Apartman je u izvrsnom stanju, s obzirom da je ostao netaknut nakon njegove smrti. Osim toga, ondje se nalazi 'Careva dvorana i vrtna soba', čije je uređenje i freske čine jednim od najimpozantnijih interijera iz baroknog doba u Njemačkoj.

Herrenchiemsee

1873. godine kralj Ludwig II. izabrao je Herrenchiemsee za izgradnju svoje kraljevske palače kao 'hrama slave', spomenika apsolutnoj monarhiji. Palaču je izgradio u čast francuskog 'Kralja Sunca', Luja XIV., kojemu se divio. Naime, kralj Luj XIV. za sebe je odabrao simbol sunca, jer se smatrao velikim i moćnim poput boga Apolona, a svoju najpoznatiju građevinu - dvorac Versailles, u potpunosti je ukrasio simbolima sunca. U znak dubokog štovanja kralja Luja XIV., Ludwig II. dao je sagraditi manju repliku u obliku palače Herrenchiemsee, zvane 'bavarski Versailles'.

Arhitekt Georg Dollmann imao je obvezu proučiti model francuskog dvorca te napraviti i rekonstruirati sobe prema originalnom modelu. No, glavne prostorije palače postale su najbolji primjeri unutarnjeg dizajna 19. stoljeća te su znatno raskošnije uređene nego one u Versaillesu. 21. svibnja 1879. godine postavljen je kamen temeljac za izgradnju kraljeve palače, a prvi dio gradio se do 1885. godine, jer su sredstva za izgradnju nestala već na samome početku. Naime, unutrašnjost palače trebala je biti vrlo raskošno uređena i velikim je dijelom ukrašena zlatom. S druge strane, za uređenje je ukupno utrošeno svega nekoliko kilograma tog plemenitog metala, što je posljedica korištenja vrlo tankih listića za pozlaćivanje različitih površina.

Od ukupno 70 prostorija, svega 16 prostorija nalazi se u prizemlju, dok 50 prostorija nije dovršeno. Tri su posebno raskošne prostorije u palači.

Prvo među njima je predivno ulazno stubište, ukrašeno brojnim kipovima, čija je svrha bila impresionirati sve koji preko njega stižu u palaču. Zadaća je to koju to stubište dobro ispunjava i danas.

Glavna spavaća soba svojim uređenjem također oduzima dah. Iako je to bila prva soba koja je dovršena te je predstavljena kralju još 18. rujna 1881. godine, Ludwig u njoj nikada nije spavao.

Za središnju galeriju u palači, s pogledom na vrt, Kralj je inzistirao na kopiji svjetski poznate 'Dvorane zrcala'. Ludwigova verzija 'Zrcalne dvorane', građena između 1879. i 1881. godine nadišla je uzor iz Versaillesa. Najraskošnija prostorija u palači, sa 17 lukova, dužine od 98 metara, uz 'Ratnu sobu' i 'Sobu mira' kojima je omeđena, proteže se širinom cijeloga vrta. Dvorana je ukrašena ogledalima koja ispunjavaju cijeli zid smješten nasuprot prozora koji gledaju na vrt, dok freske okićuju strop s kojeg se spuštaju prekrasni lusteri.

Među prostorijama koje još valja izdvojiti nalazi se blagavaonica, s obzirom da ima blagavaonski stol koji se podiže i spušta poput lifta. Taj je stol nazvan 'čarobnim stolom', po uzoru na bajku braće Grimm.

Zanimljivo je da je Ludwig naposlijetku imao priliku boraviti u palači samo tijekom kratkog vremena u rujnu 1885. godine. Naime, on je od mladih dana živio u zamišljenom, idealiziranom svijetu, zbog čega nije izvršavao svoje kraljevske obaveze na razuman način. Stoga je 1886. godine proglašen neuračunljivim, a 13. lipnja 1886. godine u 40. godini pronađen je mrtav u jezeru Starnberg, zajedno sa svojim psihijatrom. Nakon njegove misteriozne smrti, svi radovi na palači i okolnim zgradama stali su do 1888. godine. Postoje različite teorije o uzroku smrti, no pouzdanog odgovora na pitanje kako je umro još uvijek nema.

Vrtovi

Prekrasne vrtove koji se nadovezuju na palaču osmislio je Carl von Effner, s inspiracijom pronađenom u vrtovima Versaillesa te s prvotnom namjerom da prekriju veći dio otoka. Zbog smrti kralja Ludwiga II. izgrađen je samo središnji dio vrta s veličanstvenim fontanama, no i to je brzo zapušteno. Srećom, u drugoj polovici 20. stoljeća fontane su temeljito obnovljene te danas možemo uživati u doista predivnom skladu vode, kamena i zelenila.

Ostatak otoka velikim dijelom prekriven je bogatom šumom kojom se protežu pješačke staze i koje istovremeno pružaju prekrasan pogled na jezero, okolne planine i Fraueninsel.

Provjerite cijene smještaja u Jezeru Chiemsee

Prijava
Odjava
Soba
Gosti