Gastronomija u Lisabonu

Lisabonska prehrana slična je onoj u ostatku Portugala, no ima i svojih posebnosti.
Gastronomija u Lisabonu Gastronomija u Lisabonu

Najčešće jelo i ovdje je bakalar, pripravljen na desetke različitih načina. Šećući ulicama često će vas vabiti i mirisi drugih riba, a među njima najčešće su srdele. Često ćete naići i na orade.

Vino je i u Lisabonu omiljeno piće. Osim sveprisutnog porta, možete isprobati vina s Madeire ili muškat iz setubalske regije (Moscatel de Setubal), dakle vina proizvedena u lisabonskom južnom 'susjedstvu'. Ako tražite piva, obično ćete bez problema naći dvije najpoznatije nacionalne marke - Super Bock i Sagres.

Među ostalim jelima, popularni lokalni specijaliteti su puževi i zečetina. Naravno, pronaći ćete i tipična jela, poput svinjskih ili telećih odrezaka s krumpirima i sl.

Pasteis de Belem

Ono po čemu je Lisabon poznat jest ljubav prema slatkišima, a ona se ponajprije očituje kroz jelo zvano 'pastel de nata' (u množini 'pasteis de nata'). Radi se o košaricama ispunjenima kremom od jaja i vanilije, koje se na kraju pospe cimetom i šećerom. Kolačić je to u koji ćete se zaljubiti na prvi pogled, a najbolje ga je isprobati na mjestu gdje se i počeo komercijalno proizvoditi - u slastičarnici 'Antiga Confeitaria de Belem' (www.pasteisdebelem.pt), kojoj ovi kolačići duguju svoje drugo ime - 'Pasteis de Belem'.

Peći su ih i prodavati počeli u Jeronimitskom samostanu u Belemu, pretpostavlja se i prije 18. stoljeća. Nakon što se u 19. stoljeću zahuktao progon redovničkih redova iz Portugala, Samostan je 1834. morao biti zatvoren te je postojala opasnost prestanka proizvodnje ove slastice. Netko od izbačenih pekara upoznat s receptom ponudio ga je omalenoj trgovini u susjedstvu, koja se 1837. preselila na današnju adresu, stotinjak metara istočno od Jeronimitskog samostana.

Recept se prenosio s generacije na generaciju, no nikada nije procurio u javnost. Originalni recept stoga nemojte niti pokušavati naći, jer se on čuva gotovo jednako kao i onaj za Coca-Colu. Vlasnik tako tvrdi da točan recept danas zna samo troje ljudi, pa ne čudi da se proizvodnja odvija iza zaključanih vrata.

Danas je Antiga Confeitaria de Belem najpoznatija gradska slastičarnica, a njihove 'pasteis de Belem' košarice uvjerljivo najomiljenija slastica. Ime je također zaštićeno, te se svi drugi isti, odnosno gotovo isti kolači smiju prodavati samo pod nazivom 'pasteis de nata'.

Zanimljiva je i unutrašnjost slastičarnice, ukrašena brojnim plavim azulejo pločicama. No, ono što bi vas moglo puno više iznenaditi od za Portugal uobičajenih pločica jest veličina objekta. Naime, kada uđete unutra, čini se da se radi o nevelikom prostoru s dvije-tri veće sobe. Ali, odlučite li malo istražiti ostatak Antige Confeitarie de Belem, shvatit ćete koliko je ovo mjesto zapravo popularno. Tako je hodnicima povezano mnoštvo velikih soba u koje stanu stotine gostiju, što i ne čudi ako znamo da se samo košarica dnevno proda oko 20.000, a u ponudi su i druge ukusne slastice.

I za kraj dijela o slatkišima, spomenimo da ovaj kolačić košta nešto više od jednog eura po komadu. U gradu se 'kopije' mogu pronaći i jeftinije, koje možda nisu jednako dobre kao izvorna slastica, ali i dalje su vrlo ukusne.

Plaćanje jela

Kada u Portugalu u restaurantu naručujete glavni obrok, dok čekate, često ćete dobiti različita predjela, slično tapasima u Španjolskoj. Ali, tu sve sličnosti prestaju! Dok u Španjolskoj masline ili čak cijele tapase katkad možete dobiti besplatno, u Portugalu je običaj platiti svako jelo koje pojedete. Dakle, pred vama se primjerice mogu naći pečene ribice, masline, sir, kruh i slična jednostavna jela. Svako jelo koje pojedete, odnosno kušate, posebno ćete platiti. Ako tako probate više ponuđenih jela, njihova ukupna cijena može biti i viša od cijene glavnoga obroka. Stoga, provjerite kakva je praksa u objektu u koji ulazite i jedite samo ono što želite platiti.

Provjerite cijene smještaja u Lisabonu

Prijava
Odjava
Soba
Gosti