Albaicin
Albaicin
Odličnu očuvanost i izvornost duguje tome što se nalazi na prilično strmome brdu, što je smanjilo atraktivnost za gradnju različitih objekata u vrijeme ponovnoga nagloga razvoja Granade u 19. i 20. stoljeću. Također, nakon dolaska katoličkih kraljeva, preostali Arapi živjeli su upravo u Albaicinu i okolici.
Uspon na strmiji dio Albaicina počinje, ili završava, uz rijeku Darro, gdje se nalaze brojne terase gdje možete sjesti i predahnuti uz predivan pogled na Alhambru, koja se nalazi na drugoj strani rijeke. Ubrzo stižete do strme ulice koja praktički dijeli Albaicin i Sacromonte, gdje se nalaze brojni primjeri tipičnih starih granadskih kuća, poznatih pod nazivom carmen. One su četverokutne, sagrađene oko središnjega dvorišta u kojemu se uglavnom nalazi bunar te sve sobe ili stanovi dijele takvo dvorište. Zajednički hodnici koji se koriste za pristup ulazima obično su napravljeni u obliku arkada.
'Bolji primjeri' takvih kuća u Albaicinu prave su palače, često okružene zelenilom, bazenima ili jezercima i uglavnom imaju odličan pogled na glavnu gradsku atrakciju – Alhambru. Neke je moguće posjetiti, druge imaju zatvorena vrata, a jedna od ljepših je Palača obitelji Cordova.
Vijugajući po ulicama, vidjet ćete tipične onodobne arapske kuće, velikim dijelom gotovo nepromijenjene stoljećima, barem što se tiče vanjštine. U Albaicinu se nalazi i jedna od najboljih promatračnica u Granadi, nazvana po sv. Nikoli (Mirador San Nicolas). Odande se pruža doista nezaboravan pogled na Alhambru i Sierra Nevadu u pozadini, no i na ostatak grada, primjerice Katedralu i ostale crkve s dojmljivim tornjevima.
Stotinjak metara dalje nalazi se i lijep trg, Plaza San Miguel Bajo, imenovan po crkvi koja se na njemu nalazi. Bajo znači nizak, a razlog je što se u Albaicinu nalazi još jedna crkva sv. Miguela, ali na višoj točci, te je stoga prvospomenuta posvećena 'niskom', a potonja 'visokom' sv. Miguelu.
