Objavljeno 12.09.12. 18:36

Dvorac Janković u Suhopolju

Vjerojatno prva asocijacija koja padne ljudima na pamet kad se spomene Suhopolje jest nogomet, ali mali broj ljudi zna da se ovo mjesto, smješteno u dravskoj ravnici istočno od Virovitice, u prošlosti zvalo Terezovac.
Dvorac Janković u Suhopolju Dvorac Janković u Suhopolju

Naime Suhopolje se u zapisima prvi put spominje 1763. godine, a osam godina kasnije od tog spominjanja, preimenovano je u Terezovac, najvjerojatnije po carici Mariji Tereziji. Današnje ime naselje 'duguje' svojim nekadašnjim močvarama, a nakon isušivanja su ostala suha polja, pa otud i ime mjesta. Prva vlastelinska zgrada, oko koje se i razvilo buduće naselje, bilo je vezano uz voćinsko vlastelinstvo i grofovsku obitelj Caraffa, da bi krajem 18. stoljeća posjed isprva pripao Carskoj komori, a zatim plemićkoj obitelji Janković, koji su njime vladali sve do 1930-ih.

Kad je grof Caraffa prodao svoje vlastelinstvo Carskoj komori, na postojeću glavnu zgradu posjeda 1775. godine dograđen je kasnobarokni kompleks novih upravnih i gospodarskih zgrada te se ostatci starih građevina više gotovo ni ne prepoznaju.

Okosnicu novog kompleksa tako su činile tri građevine, ona središnja jednokatnica s mansardnim krovom te dvije okomito postavljene prizemnice. U središnjoj zgradi je bio stan upravitelja imanja te prostorije u kojima su stanovale ostale bitne osobe koje su vodile vlastelinstvo. Oko glavnog kompleksa nalazile su se i drvarnice, štale, ledenice, sušionice mesa i druge korisne prostorije, a sve su bile opasane zidom s velikim ulaznim vratima.

Budući da je Carska komora posjed prodala Jankovićima, oni su vrlo brzo preoblikovali vlastelinstvo po svom ukusu, pa su tako ubrzo maknuli sve gospodarske sadržaje iz blizine dvorca, dok su okolnu vegetaciju pretvorili u uređeni perivoj, a sa zapadne strane su izgrađene konjušnice, odnosno pastuharnice.

Tijekom 1870-ih došlo je do novih građevinskih zahvata na dvorcu, najviše zbog dotrajalosti građevine, pa se mansardno krovište zamijenilo novim i nižim krovom, dograđeni su terasa i drveni paviljon na južnom pročelju, a na sjevernom pročelju je izveden zabat s obiteljskim grbom Jankovića. Zbog svega toga dvorac je pomalo izgubio barokni stil te ga je zamijenila kombinacija s neoklasicizmom.

Posljednja nadogradnja dvorca je bila prije Prvog svjetskog rata, kad je na dnu perivoja izgrađena obiteljska kapelica, a uz glavnu zgradu je dograđen ulazni paviljon s elementima kruništa i tornjića.

U narednim godina vlastelinstvo je prešlo u vlasništvu Hrvatsko-slavonske banke, pa Hrvatskog dioničarskog društva, a nakon njih je bio posjed Hrvatske školske i prosvjetne zaklade dr. Ante Starčević. Poslije Drugog svjetskog rata u dvorcu su jedno vrijeme bila smještena ratna siročad, a poslije toga osnovna škola.

Danas je ovaj kasnobarokni dvorac prilično ruševan, ali su jednokatna središnja zgrada i dva prizemna krila ipak ostali očuvani, dok je ulazni paviljon s kruništem još u najboljem stanju. Dvorište između bočnih zgrada je zapušteno i zaraslo, ali park oko dvorca je lijepo uređen, pa se po njemu može šetati. U neposrednoj blizini se nalazi stadion nakadašnjeg prvoligaša 'Mladosti 127', koji sada koriste uglavnom veterani.